Svoje poklonike je radio-amaterizam u Jugoslaviji stekao neposredno pošto se počeo razvijati u drugim delovima Evrope. Već 1924. godine osnovane su prve organizacije radio-amatera u ovom delu Evrope. Eksperimenti sa prijemnicima su bili dozvoljeni, ali su tadašnje vlasti Jugoslavije zabranjivale rad sa radio-predajnicima, tj. održavanje amaterskih radio-veza. Radeći u takvim teškim polulegalnim ili ilegalnim uslovima, Jugoslovenski radio-amateri se nisu mogli šire udruživati niti otvoreno nastupati na međunarodnom polju.

 

 Mnogi radio-amateri su se već 1941. godine uključili u narodnooslobodilački pokret i postali prvi vezisti i radio-tehničari u jedinicama Narodno-oslobodilačke vojske. Neki od njih su bili i instruktori na kursevima vezista, pripremajući tako važan kadar veza.

 

 Neposredno posle oslobođenja zemlje prekaljeni ratni vezisti počeli su raditi na osnivanju organizacije radio-amatera  u Jugoslaviji. Posle prvih klubova osnovanih vec krajem 1945. godine, 1946. se osniva jedinstveni Savez radio-amatera Jugoslavije, jedna od prvih tehničkih organizacija u zemlji. Zadaci radio-amatera u tim godinama obnove i izgradnje bili su nešto drugačiji nego danas. Radilo se na radnim akcijama, po selima i školama, na poljima i radilištima širom zemlje. Pored osnovne obuke organizovane su i akcije ozvučavanja gradova i sela, pomagalo se u elektrifikaciji i sl. Shvatajući značaj održavanja radio-veza kao jednog od najglavnijih sastavnih delova radio-amaterizma, rukovodstvo organizacije, sastavljeno većinom od istaknutih ratnih vezista planski se pripremalo za osnivanje prvih primopredajnih sekcija, što se ostvaruje početkom pedesetih godina. Neposredno zatim počinje i izdavanje dozvola za rad ličnim amaterskim radio-stanicama.

 

1 - 2 - 3